dr. sc. Ružica Čičak-Chand, znanstvena savjetnica

U buddhizmu znanje „o istinskoj zbilji stvari“ smatra se bitnim u ostvarenju čovjekove slobode od patnje, neznanja i ponovnog rađanja. Buddhistička ateistička priroda, njegova teorija o nepostojanju sepstva (anattā), zakon prolaznosti (anicca) i uvjetovanog nastajanja (pāticca-samuppāda) te otkriće relativnosti približava ovdje buddhizam znanosti, dok je metodologija buddhizma – meditativna praksa – jedan od značajnih izvora u razumijevanju ljudske subjektivnosti. Buddhistički utjecaj posebno se osjeća u području etike kao sistema vrijednosti vezanih za međuljudske odnose, te vrijednosti koje obuhvaćaju čovjekov odnos prema prirodi, životu općenito; pritom je ideal nenasilja, ahimsā, preduvjet i praktična nužnost na putu svjesnosti. Oslobođenje je po svojoj naravi krajnje individualno traganje, i ovaj iskustveni i eksperimentalni pristup stvorio kod buddhista predispoziciju za široku toleranciju prema onima koji traže istinu drugim putevima. U cijeloj Aziji buddhizam se očitovao humanizirajuće, a stoljeća buddhizma u Indiji, Japanu, Tajlandu, na Śri Lanki umjetnički i kulturno spadaju među najsjajnija u povijesti tih naroda.